Nije se teško složiti s činjenicom da izgled okućnice odražava stil života vlasnika kuće i ostavlja prvi dojam o njemu. Ona je s prednje strane kuće kao “isturena fasada”, a sa stražnje “produženi dnevni boravak”, prostor za opuštanje i ugodno provođenje vremena, bilo da se radi o bavljenju hobijima (vrtlarstvo, rekreacija), druženjima s obitelji i prijateljima uz roštilj, čitanju u hladovini, sunčanju ili igranju s djecom. Mogućnosti je bezbroj, baš kao i načina uređenja okućnica, kulture koja se i kod nas postepeno osvještava i zamjenjuje dosadašnje doživljavanje prostora oko kuće u kojoj živimo kao odlagališta otpada ili vrtova s isključivo tzv. “rentabilnim”, odnosno jestivim namirnicama.
Okućnice su danas i u nas sve više prostori koji se planski i stručno osmišljavaju i planiraju prema potrebama, željama i mogućnostima vlasnika. Projektiranje okućnice složen je proces koji zahtjeva multidisciplinaran pristup, pa su u njega uključeni stručnjaci različitih profila, uglavnom arhitekt i inženjer hortikulture koji će osmisliti funkcionalno, lijepo i korisno rješenje koje se uklapa u okolinu i stil kuće, ali i šire, koje je u skladu s okolišnom prirodom.
Prilikom projektiranja, slijedeći afinitete vlasnika, važan je odabir materijala, primjerice stazica koje će služiti za prolaz između zelenih prostora ili “otoka”, ali i biljnih kultura koje bi trebale biti u skladu podnebljem. Tako bi se, primjerice, među ukrasnim zelenilom tipične dalmatinske okućnice trebale naći autohtone biljke poput lavande, ružmarina ili kadulje, odnosno one koje traže puno sunca, a zahtijevaju malo vode te dobro podnose duža sušna razdoblja. Velike površine zasađene, istina prekrasnom, engleskom travicom nikako nisu preporučljive jer se radi o biljci koja zahtjeva puno vode, dakle zalijevanje ili navodnjavanje s velikom potrošnjom vode, i koja teško podnosi duga i topla sunčana razdoblja. Poštivanjem tih osnovnih pravila, smanjuju se i troškovi održavanja.
Ukoliko se radi o prostoru ispred kuće koji komunicira i s prometnicom, njega je najbolje urediti ukrasnim biljem i cvijećem, a može ga se, prema želji vlasnika, obogatiti i malim fontanama koje izgledaju kao prirodna vrela ili pak raznoraznim ukrasima od drveta i drugih prirodnih materijala. Pritom, svakako treba planirati dotok vode, odnosno navodnjavanje.
Istodobno, dvorišni prostor iza kuće koji je u pravilu puno većih gabarita od prednjeg, projektantima i vlasnicima pruža i puno više mogućnosti. To može postati prekrasni vrt s vijugavim popločanim stazicama koje se provlače između gredica s krumpirom, krastavcima ili paprikom s navodnjavanjem. Također, može sadržavati siguran prostor uređen za igru djece poput pješčanih otoka, klackalica ili ljuljački. Dio za “odrasle” mogao bi činiti prostor s roštiljem i garniturom za objedovanje, bazen s ležaljkama za sunčanje ili, jednostavno, prostor za razne rekreativne aktivnosti.
U jednom dijelu okućnice mogu se primijeniti i inovativne tehnologije poput vertikalnih zelenih zidova. Radi se uglavnom o sadnji ukrasnog i začinskog bilja posebnom i jedinstvenom tehnologijom izvedbe. Takav zid, osim što izgleda efektno i atraktivno, poboljšava mikroklimu prostora i štiti zid od vanjskih utjecanja, primjerice od zagrijavanja.
No, kada je u pitanju projektiranje i uređenje okućnice, najvažnije od svega je stvoriti dobro usklađen prostor s načinom života i potrebama vlasnika, kao i s prirodom koji će istodobno plijeniti poglede prolaznika i susjeda stvarajući im osjećaj ugode.