Građevinari se žure sa gradnjom, a budući stanari se vesele što bržem useljenju. Još prije 30-tak godina kod pravih “meštara zidara”, bilo je nepisano pravilo da izgrađeni objekt stoji pod krovom godinu dana do nastavka radova. I to je tada bilo ok. Profit je natjerao izvođače da rokove useljenja smanje na minimum, tako da danas u svom stanu možete biti već za 6 mjeseci od početka radova, a ponekad i ranije. Sve veća upotreba kompozitnih sustava toplinske izolacije i nepropusnih folija za difuziju također usporavaju proces isušivanja.
Na seminaru o građevinskom isušivanju također je bilo govora da su u Njemačkoj slične situacije, pa izvođači nerijetko kupcima poklanjaju isušivač zraka, kako se ne bi vukli po sudovima.
Zašto?
Betonska ploča sadrži određenu količinu vode.
Ako se ne osuši već zatvori sa drugim slojevima koji čine pod: hidroizolacija, termoizolacija, pvc folije, estrih, pločice, laminati ili parketi… ta vlaga će postepeno ipak izlaziti van putem zidova u naš životni prostor.
Građevinska vlaga u kombinaciji sa dodatnom vlagom koju sami stvorimo činiti će višak vlage u prostoru. To je nažalost vidljivo već od prvog dana useljenja, osobito zimi. Saznali smo šokantan podatak: neosušena nova zgrada u prve tri godine stvara približno 2-3 puta veće troškove grijanja. Sad kad smo vas šokirali možemo još jednom! Pedantni Nijemci su izračunali: od betona, žbuke, gipsa, estriha i temeljne ploče u prosječnu obiteljsku kuću ugrađeno je između 10.000 i 20.000 litara vode (oko 90 litara po m2). Šta mislite gdje je ta voda? Da je isparila sama od sebe? Je malo morgen!